• Sumo

Imajući u vidu razvojne karakteristike dece u predškolskom i školskom uzrastu, kao i važnost pravilnog izbora fizičke aktivnosti u tom dobu, aikido je jedna od retkih motoričkih aktivnosti koja se uspešno u uzrastu starijem od tri godine u zatvorenom prostoru može upražnjavati. Sa ortopedskog stanovišta, poznati su naučno dokazani primeri upotrebe aikido vežbanja na prevenciju, čak i lečenje mnogih stanja:

Pored toga, ustanovljeno je povoljno dejstvo aikido treninga na decu sa poremećajem pažnje (Attention Deficit Hyperactivity Disorder- ADHD), relativno čestim stanjem koje u značajnoj meri utiče na socijalizaciju predškolskog deteta, ali još više i kasnije, na obrazovno-vaspitne efekte školovanja tokom osnovne škole.

Višegodišnje treniranje aikidoa dovodi do smanjene incidence zadesnih povreda uobičajenih za opštu populaciju (padovi, iskrenuća, uganuća, prelomi, iščašenja), što se tumači povoljnim dejstvom uravnoteženog tonusa muskulature, kao i naglašenim razvojem ravnoteže i koordinacije čitavog tela. Činjenica da je aikido veština koja potpuno simetrično razvija obe polovine tela predupredjuje nastanak deformiteta trupa i udova u sagitalnoj ravni (valgus i varus deformiteta zglobova). Naglasak na vežbama istezanja potpomaže uravnotežen rast svih segmenata udova.

Aikido se trenira na mekanoj podlozi koja, za razliku od parketa i drugih tvrdih podloga, zdravstveno-higijenski predstavlja poželjnu podlogu za fizičku aktivnost dece. Osim uticaja na telesni aspekt, veoma je značajan i blagotvorni uticaj ove veštine na razvoj samopouzdanja, strpljenja i upornosti kod dece, specifičnog za grupu borilačkih veština ali koju aikido svojim principima nenasilja nadrasta.

Literatura

  1. Birrer RB and Birrer CD: Martial Arts Injuries. Physical Sports Medicine 10; 103; 1982
  2. Ueshiba K & Ueshiba M: Best Aikido: The Fundamentals (Trans. Stevens) 2002; Kodansha, NY.

Facebook Comments